Četiri zlatna savjeta za roditelje

U trenutku kad dođe do poremećaja u ponašanju djece, potreban je doista intenzivan pristup i tretman. Ipak, manji je broj djece koja razviju takva ponašanja, a kao roditelji možemo doista učiniti mnogo da do toga ne dođe. Izdvajamo četiri najvažnija savjeta za roditelje kako mogu doprinijeti u pozitivnom razvoju svog djeteta.

1. Ne okrivljavati druge za neuspjeh

S obzirom na specifičnost vremena u kojem živimo i složenih uvjeta odrastanja djece i mladih, za očekivati je i probleme s mentalnim zdravljem djece. Zato bi roditelji trebali više promatrati svoje dijete i preuzeti odgovornost za njihovo postupanje. Današnji roditelji usmjereni su na to da kada dođu problemi u odrastanju njihove djece, okrivljavaju „druge“ za neuspjehe.

Jako je važan način kako roditelji odgajaju svoje dijete, kako mu se obraćaju, koliko mu vremena posvećuju, brinu, savjetuju, postavljaju granice i discipliniraju, što određuje kako će se dijete ponašati i snaći u životu.

Okriviti druge, školu i vršnjake zapravo je opravdanje za vlastite neprilagođene postupke, loše partnerske odnose, preveliku popustljivost ili nezainteresiranost.

Sve počinje u ranom odrastanju razvojem „lažnog“ samopouzdanja kod djece, porukama koje im šalju roditelji: „Kako je pametan moj junak, kako lijepo crta mamina princeza, sve zna, nije što je moje, ali stvarno je posebno, pametno…“. Kada dijete poraste i dođu problemi, roditelji najčešće nemaju snage za odgojno postupanje, već konstatiraju: „Koliko smo mu pružili, imao je sve što poželi u odnosu na drugu djecu, a kako nam to sada vraća.“

2. Važno je postavljanje granica

Roditelji dozvoljavaju djetetu da može imati sve što poželi, dijete zna udariti drugo dijete, a u trgovinama uzimati, rušiti, premještati artikle. Kad im se suprotstave i zabrane nešto, djeca plaču, bacaju se, vrište i da ih se smiri, dobivaju mobitele u ruke i uključene igrice. Kada su neposlušni, sve im se oduzima neprimjerenim kaznama koje odražavaju emocije roditelja, a ne želju da pravilno odgojno postupaju. Upravo zbog toga presudno je postavljanje granica.

3. Učiti dijete poštovanju

Potrebno je naglasiti da roditelj mora učiti dijete poštovanju, pristojnosti, empatiji, dobronamjernosti, odgađanju njegovih želja, kako bi se razvio kao odgovorna mlada osoba koja se zna nositi u stresnim situacijama. Potrebno je osposobiti dijete da se može suočiti s preprekama i zahtjevima koje okolina stavlja pred njega.

Često znam čuti kako roditelji zovu u školu tražeći da se ostvare prava njihove djece - ako je dobilo lošu ocjenu, nije ga prihvatio vršnjak, ne sjedi s njim u klupi - umjesto da sami uče djecu socijalnim vještinama dogovora i pregovaranja s vršnjacima u rješavanju nesporazuma i sukoba i zauzimanja za sebe.

4. Strpljenje je važno

Odgajati dijete tako da svaka njegova potreba i želja bude zadovoljena sada i odmah i da ga pri tome roditelji poslužuju tako da kao „sateliti“ kruže oko njega ne bi li izbjegli da je tužno, da se boji, ili mu nešto treba, vodi do nepoštivanja roditelja i nediscipline.

Kada s 10, 11 ili 12 godina a kod nekih puno ranije, dođe do problema u ponašanju, roditelji kažu: „Ja mu ništa ne mogu, on radi što želi“, počinje prebacivanje odgovornosti na društvo. Navedeno je siguran put u rizična ponašanja djece i mladih i tada je dug put vraćanja na sigurno.

Upravo zato, strpljenje je važno. Roditeljski dom, dugi razgovori, ljubav i brižnost roditelja koji poznaje svoje dijete i trudi se oko odnosa je dobro jamstvo da će se problemi moći rješavati, a dijete samostalno moći suočiti s preprekama.