Najvažnija lekcija koju sam naučila: pažljivo i svakodnevno slušati dijete

Kada sam prije nekoliko godina, kao urednica televizijske emisije o zdravlju, razgovarala s uglednom psihologinjom dr. sc. Irenom Bezić na temu odgoja tinejdžera, objasnila mi je da na to životno razdoblje roditelji trebaju gledati kao na sliku gradilišta ispred kojeg je postavljen veliki natpis – u rekonstrukciji.

Naime, to je vrijeme kada se djeca svojoj okolini, ali u prvom redu vlastitim roditeljima, učine neprepoznatljiva jer često od vrijednih, svestranih i poslušnih djevojčica i dječaka postanu sasvim drugačija. Neki se pretvore u buntovnike, neki se povuku u sebe, a neki iza naizgled vedre vanjštine kriju nesigurnosti i dvojbe. Na pitanje što tada činiti, psihologinja mi je odgovorila – prvenstveno slušati. Kao roditelji do tada djeci govorite i objašnjavate, a od tada primarno djecu slušajte. Pažljivo i svakodnevno.

Načelo koje primjenjujem u odgoju petnaestogodišnje kćeri

Upravo ovo načelo danas i sama primjenjujem u odgoju petnaestogodišnje kćeri. Ona je učenica prvog razreda jedne zagrebačke gimnazije te je poput svakog djeteta svoje dobi izložena brojnim izazovima suvremenog odrastanja. I kao da joj nisu bile dovoljne sve one opasnosti koje prate razvoj mlade djevojke, danas se mora naučiti nositi i s posljedicama pandemije koja je posebno snažno pogodila djecu i mlade. Sve one nesigurnosti koje su tinejdžeri osjećali prije 2020. godine, sada se čine još i veće jer su mjeseci „novog normalnog“, karantene i izolacija učinili svoje. Stručnjaci upozoravaju da su pred mladima ozbiljne ugroze mentalnog zdravlja te da je upravo ovaj dio populacije prvi kojemu moramo pomoći u prevladavanju problema ovako izazovnog razdoblja. No kako im pomoći i na što posebno obratiti pažnju?

Razgovor koji sam načula, natjerao me da se zamislim

Nedavno sam, sasvim slučajno, svjedočila razgovoru grupice srednjoškolki koje su se dogovarale o organizaciji tuluma u vikendici roditelja jedne od njih. Iz razgovora koji sam načula dalo se zaključiti da je u pripremama zabave ključna stavka bila osigurati dovoljne količine alkohola. Premda se ne snebivam tako lako, taj me podatak prilično pogodio jer sam slušajući djevojke, pomislila – na sličan tulum uskoro bi mogla biti pozvana i moja kći. Jedva sam dočekala doći kući kako bih je pitala je li bila u spomenutim situacijama, je li probala alkohol i pije li njezino društvo. U želji da čim prije doznam odgovore koji su me zanimali, zanemarila sam važnost slušanja te sam s vrata započela rafalnom paljbom u obliku brojnih pitanja. Postavila sam se s visine, docirajući kako je ponašanje njezinih vršnjakinja kojemu sam prethodno svjedočila skandalozno, neprimjereno i neodgojeno. A onda me dočekao hladan tuš. Moja inače vrlo pristojna kći, očito pogođena prodikom koju nije očekivala, a ni smatrala zasluženom, bez da trepne odgovorila je: „Prava se javila! Pa ti i tvoje prijateljice svako toliko na društvenim mrežama nazdravljate čašom alkoholnog pića!“

Roditelji, slušajte!

U vrijeme mog odrastanja sličan ton rezultirao bi prekidom komunikacije, slanjem u sobu, a moguće i kaznom zbog onoga što su naši roditelji smatrali bezobrazlukom. No u nekom kutu mozga ipak mi je ostalo, a potom i prevladalo ono upozorenje psihologinje koja je rekla – roditelji, slušajte! U ovom slučaju moja kći zapravo nije rekla baš ništa uvredljivo ili netočno i zato sam, umjesto da dociram, primjer koji mi je dala mogla iskoristiti za konstruktivan razgovor. Naime, istina je da kao odgovorna odrasla osoba znam kada je vrijeme i mjesto za umjerenu konzumaciju alkohola. Ne bježim od toga da se odrasli ljudi mogu opustiti i u određenim prigodama ili uz pojedina jela odgovorno konzumirati alkohol. I upravo je važno da svojim primjerom roditelji pokažu djeci da jednom kada odrastu, imaju sličan odnos prema alkoholu.

Istovremeno, djeci treba biti jasno da norme koje vrijede za punoljetne osobe s pravom nisu one iste koja vrijede za maloljetnike. Drugim riječima, bilo mi je izrazito važno da Lara Borna shvati kako postoji velika razlika između odraslih, odgovornih osoba koje će u određenim prigodama nazdraviti i mladih u razvoju kojima se s razlogom zabranjuje kupnja i konzumacija alkohola.

Pustila sam dijete da govori

Baš zato smo nedavno, još jednom u miru, obavile veliki razgovor na temu alkohola. Pustila sam Laru da govori, a ja sam, tek tu i tamo, nešto prokomentirala. Željela sam čuti što zaista misli o maloljetničkoj konzumaciji alkohola, smatra li takvo ponašanje privlačnim, cool i zabavnim. Laknulo mi je kada sam saznala da se u širem društvu s time susrela, ali joj je ono bilo neprivlačno samo po sebi. Ujedno, njezini najbliži prijatelji do sada su bili istoga stava zbog čega je u njihovom krugu izostala potreba za dokazivanjem pred vršnjacima. To me je potaknulo da ovu temu proširimo i u svoje razgovore uključimo nekoliko njezinih školskih kolega. Pokušala sam im dati do znanja da na naš dom gledaju kao na sigurno utočište u kojem se mogu družiti, učiti ili samo navratiti kad god im je teško. U tom trenutku bilo mi je najvažnije da moja kći, ali i njezini prijatelji znaju da kada su nesretni, tužni, nesigurni ili ljuti, kod nas mogu pronaći pomoć, rame za plakanje i oslonac za kakvim bi možda mogli tragati na krivim mjestima, uz krive uzore i mogućnost da učine greške koje ih mogu skupo koštati.

Trebamo se oboružati znanjem, savjetima stručnjaka, ali i strpljenjem

Pred nama kao obitelji još je dug put. Čekaju nas pune četiri godine srednjoškolskih problema, nesigurnosti, neprihvaćanja, mogućih izrugivanja i ignoriranja, vršnjačkog nasilja, potencijalnog cyber bullinga te prije svega traženja svoga mjesta pod suncem. Nadamo se da će naše dijete iz tog procesa izaći sa što manje rana, a mi osnaženi za iskustvo koje osobno, kao roditelj, moram dijeliti i s dvoje mlađe djece koje tinejdžersko doba tek čeka. Nužno je da se na tom putu, i mi, i svi vi koji ovo čitate, oboružate znanjem, savjetima stručnjaka i razumom, ali i strpljenjem, nježnošću te prije svega ljubavlju. A ljubav nas uči da slušamo one koje volimo i da im budemo putokaz kada nije lako. Jer odrastanje je teško, ali da se preživjeti ako uza sebe imamo one koji su na našoj strani.