Otkrij kakav odgoj postiže najbolje rezultate u prevenciji maloljetničke konzumacije alkohola

Odgoj počinje u najranijem djetinjstvu pravilnim odgojnim postupcima i brigom za psihofizičko zdravlje djece. Siguran put prema odrastanju je razvoj samopoštovanja kod djece. To roditelj može činiti tako što djetetu pomaže da razvije pozitivnu sliku o sebi i stvori samopouzdanje, koje će djetetu pomoći da može djelovati, odlučivati, razmišljati, rješavati izazove i učiti.

Takav razvoj treba potaknuti u što ranijoj dobi, kada se razvija djetetova ličnost. Na taj se način oni oblikuju u zdrave ličnosti u odrasloj dobi. Zato prevencija ovisnosti nije razgovor o alkoholu u smislu „to je opasno“, „nije za djecu“, „mi veliki možemo jer znamo paziti“, već je to dio cjelokupnog odnosa koji roditelj stvara s djecom.

Toplina doma uz kontinuirano praćenje dječjeg ponašanja

Najveći postotak djece ima negativan stav o pijenju alkohola, iako i oni mogu pasti u kušnju da „probaju“ ili da se u određenoj situaciji ne mogu oduprijeti pritisku vršnjaka. Treba naglasiti da ta djeca dolaze iz obitelji koje pružaju roditeljsku toplinu, i to davanjem podrške, pomoći, usmjeravanjem i ohrabrivanjem.

Uz roditeljsku toplinu u takvim obiteljima prepoznajemo i roditeljski nadzor, kontinuirano praćenje, kao i postavljanje jasnih granica dozvoljenoga ponašanja, discipliniranja i usmjeravanja prema društveno prihvatljivom ponašanju i ispravnom sustavu vrijednosti. Roditelji svakodnevno nastoje razgovarati s djetetom, a ne samo kad nastane problem, pa djeca u takvim odnosima pronalaze ravnotežu primanjem roditeljske podrške, a ujedno imaju i dovoljno prostora za autonomiju.

Jednom kada dođu u pubertet i kada je interes prema vršnjacima naglašeniji, manja je mogućnost da će djeca upasti u rizično ponašanje.

Što kada izostanu svakodnevni razgovori

Jedan dio djece ima pozitivan stav prema konzumiranju alkohola i za njih je to, ujedno, i jedini način samopotvrđivanja kako bi se osjećali važni i privukli pozornost vršnjaka.

Radeći dugi niz godina s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju, naglašavali su da su imali potrebu pripadati vršnjacima, ali najčešće onima asocijalnog ponašanja. Karta za ulazak u te skupine bila je prva cigareta, konzumacija alkohola ili neko uništavanje imovine, no s druge strane, osjećaj prihvaćenosti, pripadanja, poštovanja i ravnopravnosti koje im je ta skupina pružila, prevladao bi.

Najveći broj djece s problemima u ponašanju vrlo rano su kršila norme ponašanja, i to inatom, nezainteresiranošću za školu ili za druge pozitivne sadržaje te bi rano ušli u maloljetničku delinkvenciju. Najčešće se radi o djeci čiji roditelji nisu brinuli ili su krivo odgojno postupali - roditeljima koji su odgajali prezaštitnički, strogo i rigidno s puno kažnjavanja ili su bili nezainteresirani, posvećeni sebi i svojim potrebama.

Samopotvrđivanje - važan dio odrastanja, ali i opasnost

Djeca koja nisu u školi postizala akademske uspjehe bez obzira na dobre intelektualne sposobnosti ili nisu imala priliku potvrditi se drugim pozitivnim sadržajima te ih se prerano stigmatiziralo kao „problematične, bezobrazne, opasne i agresivne“ - češće upadaju u rizična ponašanja.

Treba naglasiti da su pretežno dolazili iz obitelji gdje nije bilo optimalnog roditeljskog uključivanja, topline i nadzora. Većina te djece doživljavala je roditeljsko odbijanje, stihijski su provodili slobodno vrijeme, izloženi kažnjavanjima roditelja, izostanku autoriteta, metodama discipliniranja i postavljenih granica u najranijem djetinjstvu. Posljedice su njihovo agresivno i neprijateljsko ponašanje, upuštanje u rizična ponašanja te vrlo niska razina socijalnog ponašanja.

Posljedice neispravnih roditeljskih stilova

Tako postoji primjer oca čiji se sin, zbog počinjenog kaznenog djela, nalazio na izvršavanju sudske odgojne mjere u ustanovi, a koji je u razgovoru rekao kako je od najranijeg djetinjstva tukao sina za sve prekršaje u ponašanju, vjerujući da će ga tako ispravno odgojiti. Ipak, sada je svjestan da ga je i sam „gurnuo na cestu, koja ga je odgojila“.

Posljedica navedenih stilova roditeljskog odgoja može biti da dijete ne pokazuje asocijalno ponašanje, ali može osjećati tugu, tjeskobu, anksioznost, osjećaj bezvrijednosti, socijalnu i emocionalnu usamljenost svojih vršnjaka i roditeljsko odbijanje.

Od najranije dobi započeti razgovor s maloljetnom djecom

Zbog svega navedenog, razgovor o alkoholu s maloljetnom djecom treba započeti od najranije dobi, osiguravanjem sigurnog odrastanja i prikladnog odgojnog postupanja. Kada to nije ispunjeno, razgovori o alkoholu s maloljetnicima često se događaju prekasno. Roditelj koji zatraži pomoć za svoje dijete koje ima 12 i više godina, a koje je već nekoliko godina sklono rizičnim ponašanjima, često je zakasnio. Tada to zahtijeva dugogodišnji intenzivan tretman i pomoć u odrastanju.

Neki roditelji prerano svojoj djeci omogućuju da popiju pivo ili vino na obiteljskom okupljanju, boravak vani do kasno u noći, da prespavaju kod prijatelja, a da pri tome ne znaju kod koga im je dijete i kakav roditeljski stil njeguju ti roditelji.

Djeca trebaju odrastati u skladu sa svojim godinama i, prije svega, svojim emocionalnim sposobnostima i zrelošću koje roditelj treba poznavati. Mnogi roditelji izjavljuju kako su oni s ocem popili pivo, pa je sve bilo u redu, kako su do jutra mogli ostati kod prijatelja ili igrati online igrice i nije bilo problema. Jedan je otac pred djetetom rekao kako se drogirao kao mladić i izvukao pa se ne boji za sina.

Tko je koga razočarao?

Svakodnevno roditelji dozvole odlazak na rođendan maloljetnog djeteta od 12 do 15 godina kod prijatelja s mogućnošću da se ostane cijelu noć, vjerujući roditeljima koji organiziraju slavlje da neće biti alkohola i da će oni biti nazočni na proslavi. Ponekad takva događanja znaju završiti i hitnim medicinskim intervencijama.

Roditelji koji su bili kompetentni u odgoju djeteta, a za navedeni događaj pripremili dijete, rijetko će imati problem. Ostali će reći da ih je dijete razočaralo jer su mu dali punu slobodu. Pitanje je samo jesu li djecu puno prije razočarali odrasli. Djeca s previše slobode ne znaju kako i što, osjećaju se izgubljeno i napušteno. No, kada su jasno postavljene granice, djeca su spremna doći do krajnjih granica i ispitivati ih, naučeni da će roditelji popustiti ili neće.

Povjerenje, zainteresiranost i prihvaćanje kao dobitna kombinacija

Roditelje koji ne znaju odgajati i razgovarati sa svojim djetetom o alkoholu i općenito o životu ne štiti ni nivo obrazovanja, ekonomski (novčani) status, položaj, ugled ili status u društvu, samostalno roditeljsko odgajanje ili s oba roditelja. U praksi susrećemo djecu i mlade koji, bez obzira na status svojih roditelja, iskazuju rizik u ponašanju i probleme u psihosocijalnom odrastanju, uvjereni da ih njihovi roditelji nedovoljno podržavaju i pomažu.

Obitelji i dom u kojima djeca ne doživljavaju prihvaćenost, radost, slobodu i sigurnost, razvijaju kod njih strah, nesigurnost i tjeskobu, što je put prema rizičnom ponašanju ili mentalnim teškoćama. Nasuprot tome, obitelj gdje postoji povjerenje, zainteresiranost i prihvaćanje - svi se problemi i teškoće, kada dođu u adolescenciji, mogu prevladati razgovorom i dogovorom, tako i o alkoholu.