Roditelji tinejdžera: četiri stvari koje morate znati

Uloga roditelja u zaštiti mentalnog zdravlja tinejdžera je velika jer roditelj u tom razdoblju, svojom ulogom i autoritetom, može pozitivno utjecati na dijete i usmjeriti ga na kvalitetnije i sigurnije odrastanje.

Jedna od roditeljskih zadaća je posvećenost obitelji, odgovorno ponašanje i odgajanje djeteta. Kako bi u tome bili što uspješniji, važno je i da roditelji svojim ponašanjem budu primjer djeci. Nažalost, danas prema svim istraživanjima i mišljenjima stručnjaka, značajan postotak roditelja ne uspijeva odgajati svoju djecu na odgovarajući način i reagirati na poteškoće koja djeca iskazuju. No, kada započnu poteškoće u ponašanju i emocijama, moguća je pojava i rizičnih ponašanja, pa tako i konzumiranja alkohola.

Zato nikada ne smijemo zaboraviti da djeca nisu u mogućnosti birati uvjete obiteljskog odrastanja, a upravo o tome ovisi njihova uspješnost u životu.

Utjecaj obiteljskih odnosa na razvoj djeteta

Stručnjaci su dokazali povezanost između načina na koji su se roditelji ponašali prema vlastitoj djeci te ponašanja djece. Temeljem toga danas prepoznajemo određena ponašanja djece, kao što je samopouzdano dijete koje poštuje pravila ponašanja i ima dobre odnose s vršnjacima. S druge strane, dio djece se ponaša anksiozno i u pravilu sebe krive za sva negativna događanja u svojoj okolini, a neki se ponašaju nezrelo, razmaženo i djetinjasto za svoju dob.

Jednom mi je jedan roditelj za dijete koje je imalo izuzetno velike poteškoće u ukupnom funkcioniranju i vrlo narušen odnos s njim, na moje pitanje čime je zadovoljan kod svoga djeteta, odgovorio „to što je zdrav“. Pojasnila sam mu da imamo fizičko i mentalno zdravlje i da njegovo dijete ima narušeno mentalno zdravlje (suicidalne misli), na što je odmahnuo rukom.

Zato je najvažnija uloga roditelja osigurati djetetu zdravu funkcionalnu obitelj u kojoj će roditelji pokazivati predanost, odanost, poštovanje, uvažavanje i brižnost. Zrelost oba roditelja pokazuje se i sposobnošću da u bračnoj zajednici zadrže svoje granice osobnosti i individualnosti, koje će osigurati suosjećajan odnos. Također, roditelji moraju znati odvojiti bračnu i roditeljsku ulogu, zadržati posvećenost i intimnost u odnosima.

Komunikacija u obitelji

Izrazito je važno da komunikacija u obitelji bude jasna i da njeni članovi otvoreno o svemu razgovaraju i slobodno se izražavaju. Komunikacija uvijek doprinosi stvaranju toplog ozračja, osjećajima ugode, dijeljenja misli i osjeća, pružanja i primanje podrške. Obiteljska suradnja, zajedničko djelovanje i pregovaranje koje je usmjereno na razgovor kojim se pronalaze rješenja, prevladavaju poteškoće i pružaju savjeti, daje djetetu sigurnost da se može povjeriti, izraziti svoj stav i mišljenje bez straha od roditeljskog nezadovoljstva.

Rješavanje nesporazuma u obitelji

Nesporazumi se u obitelji moraju rješavati dogovaranjem i kompromisima uz spremnost na promjene - ne samo kod djeteta, već i kod roditelja kada osjeti da neki odgojni stil ili pristup ne pokazuje pozitivne promjene, već se razvijaju inat i prkos. Roditelj u razgovoru s mladom osobom ne smije ući u otvorene sukobe, a to se događa kada ne može kontrolirati emocije te izražava nezadovoljstvo prigovorima, kritikom, sarkazmom i ironijom.

Zato u razgovoru s djetetom nemojte dozvoliti da vas ljutnja nadvlada i da izgubite kontrolu. To se događa kada osobno doživite napade djeteta jer niste osvijestili da tako razgovaraju budući da nisu savladali načine zauzimanja za sebe na primjeren način. Oni još ne znaju kontrolirati emocije i isprobavaju granice dopuštenoga. Na taj način nastoje doći do neke pogodnosti ili prikrivaju svoju odgovornost u strahu od posljedica ili ju tako žele izbjeći.

Naravno, lijepo je razgovarati s djetetom kada ste zadovoljni i kada djeca ostvaruju dobre rezultate i pokazuju ispravno ponašanje, no uvijek se pitam kako roditelji razgovaraju s djecom kada dođu problemi jer i tada treba sjesti za stol jednako kao što sjedimo i pričamo kad je dobro - bez skrivanja i prikrivanja problema od drugog roditelja.

U tim je slučajevima potrebno jasno iznijeti problem i mladoj osobi dati do znanja da ste zainteresirani i da vam je stalo, da ih volite, ali da se ne slažete s određenim ponašanjima ili odlukama te kratko i jasno i bez moraliziranja (kad sam ja…, i prošli puta…, tvoja sestra/brat…) postaviti granicu, disciplinirati dijete, odgovorno donijeti odluku i pomoći djetetu da ispravi nastale poteškoće i prevlada emotivna stanja.

Potrebno je biti uz dijete kad je teško i kad postoji problem te biti roditelj koji voli, a ne odbacuje, koji savjetuje, a ne uvjetuje, koji ne prijeti, već odlučuje, koji ne oklijeva i okrivljuje druge, već preuzima odgovornost.

Uloga vršnjaka

Adolescencija je razdoblje kada se odnosi s vršnjacima više nego ikada formiraju i kada su mladi pod snažnim utjecajem vršnjaka kako bi osjetili pripadnost i prihvaćanje. Mladenačko druženje u pravilu ide uz neki oblik dokazivanja kako bi osjetili da su vrijedne osobe koje drugi bezuvjetno prihvaćaju, pa je dokazivanje često povezano s količinom alkohola koje mogu popiti i slično.

Od velike je važnosti za roditelja da poznaje svoje dijete, njegove navike, prijatelje i okruženje. Uloga roditelja u ovom razdoblju odrastanja mlade osobe je da bude svjesno upravo navedenih razvojnih ciljeva i potreba mladih.

Odrastati sa svojim djetetom, brinuti i pomagati, poznavati njegove prijatelje i načine druženja zasigurno je važan čimbenik prevencije konzumacije alkohola.

Ako je roditelj ranije imao poteškoća s djetetom povezanih s njegovim neformalnim druženjima s vršnjacima, poput nepoštivanja pravila, ometanja nastavnog procesa pa i pojave asocijalnih ponašanja u višim razredima osnovne škole, za očekivati je pojavnost i većih rizika, kao što je i rana konzumacija alkohola u srednjoj školi.

Zato je važno da roditelj što prije postavi granicu dopuštenog ponašanja, nadzire svoje dijete i disciplinira ga, ali mu i pomaže i pruža podršku. Potrebno je poznavati svoje dijete, imati realnu sliku o njemu i njegovom ponašanju, a ne negirati probleme.