Zašto je povjerenje između roditelja i djece važno i kako ga izgraditi

Piše: magistra Socijalne pedagogije Sonja Jarebica

Povjerenje ima posebno značenje u međuljudskim odnosima. Imati povjerenje u nekoga znači nesebično vjerovati, biti spreman podijeliti trenutke svoje najdublje boli, razmišljanja, doživljaja, ali i sreće te zadovoljstva.

Povjerenje je davanje, hrabrost i spremnost dubokog vjerovanja i poštovanja prema osobi s kojom dijelimo svoje misli i osjećaje. Ipak, svatko od nas iskusio je situacije kada se nekome povjerio, a ta je osoba to povjerenje izigrala. Kada se povjerimo nekome i „otvorimo svoje srce“, vrlo lako možemo biti povrijeđeni i razočarani te se osjećati odbačeno i nepoštovano.

Povjerenje roditelja u dijete i obrnuto složen je proces, koji zahtijeva puno vremena, ali donosi višestruku korist za njihov odnos, ali i samopouzdanje djeteta.

Povjerenjem u roditelje djeca se osjećaju sigurno

Povjerenje je važno kako bi se dijete moglo osjećati dobro i imati dobre odnose u obitelji, vjerovati drugima i sebi, osjećati sigurnost i pripadanje. Tada je dijete spremno povjeriti se svojim roditeljima bez straha od osude, odbacivanja, kazne ili izrugivanja, ili bojazni da će doživjeti sramoćenje svojih roditelja i drugih važnih osoba.

Kad imaju povjerenja i kada mogu dijeliti svoja iskustva, djeca razvijaju sustav vrijednosti, poštovanja i vjere da im druge osobe mogu pomoći. Povjeravanjem dijete olakšava i svoje unutarnje misli i osjećaje, a to mu daje ohrabrenje i olakšanje te unutarnji mir.

Kada dijete nema povjerenja, razvija lošu sliku o sebi

Ako se to ne ostvari, ono sakuplja sve neugodne osjećaje, misli da ga drugi ne razumiju, ne vole, ne poštuju i pati. Na taj način razvija lošu sliku o sebi i svojim sposobnostima. Može se osjećati kao osoba koja nije zavrijedila da ju drugi poštuju i razumiju i kriviti sebe za sve loše događaje. Poseban je problem ako tijekom odrastanja ne stekne prijatelja i osobu kojoj se može povjeriti jer je tada izloženo kontinuiranim poteškoćama koje mogu dovesti do narušavanja mentalnog zdravlja.

Povjerenje djeteta u roditelje temelj je i stvaranja povjerenja prema drugima

Roditelj je prva osoba koja ima priliku da mu se dijete povjeri i podijeli s njim važne trenutke. Od njega uči kako steći povjerenje, kako ga opravdati i kako se nositi s odgovornošću. Kasnije je to temelj stvaranja povjerenja s prijateljima i drugim važnim osobama. U životu djeteta ima puno trenutaka kada ne uspijevaju određene stvari dobro odraditi (kasne s igre, prikriju nestašluk, lošu ocjenu…), kada neke odnose ne razumiju (odnos vršnjaka, braće/sestara, učitelja…), dožive neugodna iskustva s drugima (nasilni oblici ponašanja, izrugivanje, vrijeđanje, ismijavanje, podcjenjivanje…). U navedenim situacijama kada još nemaju formirana prijateljstva i ne mogu podijeliti svoje tuge, radosti, zbunjenosti, strahove s vršnjacima, jako je važno da imaju povjerenje u roditelje.

Izgradnja povjerenja između roditelja i djeteta dug je proces

Izgradnja povjerenja između roditelja i djece uči se na temelju iskustava koja dijete proživljava i načinima reagiranja odraslih na njegove poteškoće i probleme. Ponekad nesvjesno i ne u lošoj namjeri, u situacijama kada su nezadovoljni njihovim ponašanjima, roditelji olako kažu djeci „više nemam povjerenja u tebe“, „razočaran sam“, „sve imaš, a ne poštuješ“, „druga djeca nemaju ništa, a poštuju svoje roditelje“ i sl.

Nakon toga djetetu ne daju priliku da stekne ponovno povjerenje, niti ih pouče kako vratiti izgubljeno povjerenje. Osjećaj krivnje rijetko kod djeteta potakne pozitivnu promjenu, već poučen stalnim okrivljavanjima i optužbama, odustaje od želje da stekne povjerenje te zaključi „koliko god se ja trudim, oni su nezadovoljni“, „svi su bolji od mene“, „briga me“, „svejedno mi je, ionako mi nitko ništa ne vjeruje“, „mogu sam, ne treba mi nitko…“

Iz iskustva znam da se u ranoj adolescenciji dijete najprije povjeri roditelju u situacijama kada doživi razočarenja poput nepravedne ocjene ili lošeg odnosa vršnjaka. Kod se povjere roditelju, nužno ne znači da traže pomoć, već samo žele reći što ih smeta i kako se osjećaju. Roditelji u dobroj namjeri i želji da zaštite dijete, pokušaju razriješiti problem tako što razgovaraju ili napadnu osobu koja je bila nepravedna prema njihovom djetetu. Jedan je to od razloga da mu se dijete više ne povjerava jer se boji reakcije roditelja, zato što često nakon takve „zaštite roditelja“, dožive ruganje vršnjaka…

Razgovarati i kada je povjerenje izigrano

Roditelj mora znati da je važno imati povjerenje u dijete i da u situacijama kada dijete kod njega izgubi povjerenje, treba s njim o tome razgovarati. Razgovor je važan da mu se objasni zbog kojeg ponašanja je zabrinut, da mu se jasno ukaže na željena ponašanja i načine kako ponovno steći povjerenje.

Roditelj jednakom snagom, borbom i posvećenosti u razgovoru mora biti uz dijete i kada je dobro, ali i kada ono iskazuje odstupanja, neprihvatljiva i rizična ponašanja. Jednako mu treba dati da znanja da ga voli, poštuje i da će mu pomagati.

U tim je situacijama potrebno poslati jasnu poruku djetetu s čim se slažete, a s čim ne te reći da mu vjerujete da će ispraviti svoje ponašanje, da mu se pruža prilika da povrati izgubljeno povjerenje i da će mu se u tome pomagati. Iskrena i topla komunikacija dijete vodi ispravnim putem odrastanja te prepoznavanju onoga što dobro radi, ali mu i pomaže promijeniti ono što nije dobro. To je put optimizma i poruke djetetu da su promjene moguće i da vjeruje sebi.

Važno je ne prenositi sadržaj povjerljivosti

Kada mu se dijete povjeri za neke situacije za koje sam nema rješenja, roditelj mora prepoznati kako reagirati na ono što mu je dijete povjerilo. Ako je to situacija i iskustvo koje dijete može samo riješiti, treba ga osnažiti i poučiti vještinama zauzimanja za sebe. Ako roditelj, zbog određenog razloga, a da se pritom ne radi o ugroženosti djeteta, ne sačuva povjerenje i prenese drugima sadržaj povjerljivosti, dijete će mu se teško ponovno povjeriti.

To predstavlja opasnost da se dijete, u situacijama kada su grubo povrijeđena njegova prava, neće povjeriti roditelju, bojeći se njegova načina rješavanja problema, što može imati negativne posljedice i doprinijeti rizičnim oblicima ponašanja djeteta.

PODCAST

U ovom podcastu ambasadori kampanje razmijenili su svoja razmišljanja i iskustva o odgoju i izazovima maloljetničke konzumacije alkohola, a na sva pitanja koja ih muče, odgovore je dala Sonja Jarebica, socijalna pedagoginja s više od 35 godina iskustva rada s djecom i mladima.

kviz

Riješi kviz i otkrij koliko ti je važno uključivanje djeteta u slobodne aktivnosti

Slobodne aktivnosti važne su za pravilan rast i razvoj djece i mladih. Uključivanjem djece u izvannastavne aktivnosti možemo izbjeći da neorganizirano provode slobodno vrijeme i pritom doprinijeti prevenciji rizičnih ponašanja.

pitanje 1/10

Roditelj bi u svoje slobodno vrijeme trebao osmišljavati razne slobodne aktivnosti kako bi obitelj imala zajedničke ugodne trenutke i prepoznala interese djeteta.

A) da.

b) ne.

c) ne znam.

pitanje 2/10

Zajednička obiteljska druženja u opuštenoj atmosferi, uz zabavu i igru, mogu doprinijeti razvoju samopouzdanja djeteta i dobrim međusobnim odnosima.

A) da.

b) ne.

c) ne znam.

pitanje 3/10

Za dijete je dobro da od najranijeg djetinjstva roditelj prepozna njegove interese i razvija njegove sposobnosti i talente.

A) da.

b) ne.

c) ne znam.

pitanje 4/10

O organizaciji slobodnog vremena trebaju brinuti: 

A) RODITELJI.

b) PREDŠKOLSKE/ ŠKOLSKE ORGANIZACIJE.

c) SAMO DIJETE.

pitanje 5/10

Jeste li upoznati s besplatnim dodatnim aktivnostima koje se nude za djecu u mjestu u kojem živite?

A) da.

b) ne.

c) ne znam.

pitanje 6/10

Ako je vaše dijete uključeno u slobodne aktivnosti, primjećujete li njegovo zadovoljstvo njima?

A) da.

b) ne.

c) ne znam.

pitanje 7/10

Treba li se roditelj, čije je dijete uključeno u neku slobodnu aktivnost, informirati o svom djetetu kod voditelja te aktivnosti?

A) da.

b) ne.

c) ne znam.

pitanje 8/10

Treba li roditelj svoje dijete podržavati i nazočiti odabranoj aktivnosti u vrijeme natjecanja, izložba ili prezentiranja naučenih vještina te aktivnosti?

A) da.

b) ne.

c) ne znam.

pitanje 9/10

Smatrate li da bi dijete, ako ne postiže neke očekivane rezultate u slobodnim aktivnostima, trebalo ispisati?

A) da.

b) ne.

c) ne znam.

pitanje 10/10

Smatrate li da dodatne slobodne aktivnosti i strukturirano provođenje slobodnog vremena vašeg djeteta može doprinijeti prevenciji rizičnih ponašanja i konzumiranja alkohola?

A) da.

b) ne.

c) ne znam.

članci

Što je mentalno zdravlje mladih i zašto je važno?

pročitaj članak

Roditelji tinejdžera: četiri stvari koje morate znati

pročitaj članak

Zašto je povjerenje između roditelja i djece važno i kako ga izgraditi

pročitaj članak

Zašto su izvannastavne aktivnosti važne za tinejdžere

pročitaj članak

Što učiniti ako je dijete pod utjecajem alkohola

pročitaj članak

Tinejdžersko doba u doba pandemije: tri stvari koje svaki roditelj treba znati

pročitaj članak

6 ključnih razloga zašto alkohol nije za tinejdžere

pročitaj članak

Otkrij kakav odgoj postiže najbolje rezultate u prevenciji maloljetničke konzumacije alkohola

pročitaj članak

Kako argumentirano razgovarati s djetetom

pročitaj članak

Pet stvari kako pomoći u zdravom razvoju svog djeteta

pročitaj članak

Kada i gdje zatražiti stručnu pomoć

pročitaj članak

Četiri zlatna savjeta za roditelje

pročitaj članak